Osjećaj sigurnosti i povjerenja u vlastite sposobnosti

Osjećaj sigurnosti i povjerenja u vlastite sposobnosti

Prije polaska u školu vrlo je važno da djetetu omogućimo usvajanje socijalnih i emocionalnih vještina koje su važne za funkcioniranje u zajednici kao što je to škola. Socijalna i emocionalna spremnost olakšava djetetu prihvaćanje školskih obveza, okoline i života u školi te kasnije u životu. Spremnost na suradnju i gradnju odnosa s vršnjacima, samopouzdanje u vlastite sposobnosti, pozitivna slika o sebi, samostalnost u izvršavanju zadataka samo su jedne od vještina potrebnih za školu.

Hoće li dijete biti uspješno u školi ovisi o tome što je prethodilo, u kakvom okruženju je dijete raslo i koje vještine su roditelji i ostali odrasli poticali kod djeteta. Mi ističemo važnost socijalnih i emocionalnih kompetencija za uspješan školski život.

 

 

POTICANJE SAMOSTALNOSTI I ODGOVORNOSTI

Vrlo je važno djetetu omogućiti da bude samostalno jer će se tako osjećati kompetentnije i uspješnije. Ako djetetu omogućimo da zadatke obavlja sam, bez naših intervencija rast će mu samopouzdanje i dijete će osjećati ponos što je samo uspjelo u nekom pothvatu.

Izdvajamo životno-praktične aktivnosti (zadatke) koje bi dijete prije polaska u školu moglo samo izvršavati, a pritom i uživati jačajući samopouzdanje:

 

Samostalno oblačenje i svlačenje

Samostalno pospremanje i slaganje odjeće i obuće u ormar

Brisanje cipela ili tenisica vlažnim krpicama

Samostalno postavljanje stola prije obroka

Pranje suđa i brisanje posuđa

Briga o kućanstvu (metenje poda ili usisavanje, brisanje prašine, slaganje kreveta nakon spavanja, stavljanje robe na sušenje pomoću kvačica)

Pranje igračaka (kocaka, lutki, beba, posuđa) i brisanje igračaka

Pospremanje i sortiranje vlastitih igračaka i sobe u kojoj dijete boravi (pospremanje kreveta nakon spavanja)

Zalijevanje biljaka i briga o biljkama

Iznošenje smeća

POTICANJE SAMOPOUZDANJA I POZITIVNE SLIKE O SEBI

Poticanje djeteta da samostalno odlučuje u nekim jednostavnim situacijama

Postavljanje jasnih granica i očekivanja prema djetetu

Slušanje djeteta i podržavanje djeteta u njegovim idejama

Dopuštanje djetetu da ponekad i pogriješi, radeći zadatak do kraja

Važnost razgovara s djetetom o provedenom danu, što je mogao drugačije napraviti ili hvaljenje njegove odluke

Poticanje djeteta da se samostalno uključuje u odnose s drugom djecom (igranje društvenih igara: Čovječe ne ljuti se, Križić-kružić, Monopoly i sl), te igre na svježem zraku (park, igralište)

Poticanje hobija u kojem dijete pokazuje interes

Imenovanje i prepoznavanje emocija (Tužan sam kad, sretan sam kad)

Razgovor o situacijama koje izazivaju određene emocije (kad padnem sam..., kad se igram sam..)

Razgovor ili igra u kojem svaki član obitelji zapisuje u čemu je dobar, što zna, što može itd.

Isticanje mjesta u kući u kojem su naglašene sve dječje ideje i postignuća.

POTICANJE SOCIJALNIH KOMPETENCIJA

Kako roditelji mogu poticati razvoj socijalne-kompetencije svog djeteta?

 

Topao i podržavajući odgoj

Učenjem socijalnih vještina (komunikacijske vještine, nenasilno rješavanje sukoba, rješavanje problema, donošenje odluka)

Poticanje druženja s vršnjacima (sklapanje prijateljstva, komunikacija s vršnjacima, igranje raznih zajedničkih igara, rad na projektu u vrtiću ili školi)

Ovladavanje neugodnim emocijama (model roditelja kao model uspješnog nošenja s neugodnim emocijama, roditelj kao primjer svom djetetu)

Odgađanje svojih potreba, uvažavanje tuđih, osjetljivost na tuđe osjećaje, npr. Što misliš kako se on/ona osjeća?” “Kako bi se ti osjećao/la da se to tebi dogodilo?”