Osjećaj sigurnosti i povjerenja u vlastite sposobnosti
Osjećaj sigurnosti i povjerenja u vlastite sposobnosti
Prije polaska u školu vrlo je važno da djetetu omogućimo usvajanje socijalnih i emocionalnih vještina koje su važne za funkcioniranje u zajednici kao što je to škola. Socijalna i emocionalna spremnost olakšava djetetu prihvaćanje školskih obveza, okoline i života u školi te kasnije u životu. Spremnost na suradnju i gradnju odnosa s vršnjacima, samopouzdanje u vlastite sposobnosti, pozitivna slika o sebi, samostalnost u izvršavanju zadataka samo su jedne od vještina potrebnih za školu.
Hoće li dijete biti uspješno u školi ovisi o tome što je prethodilo, u kakvom okruženju je dijete raslo i koje vještine su roditelji i ostali odrasli poticali kod djeteta. Mi ističemo važnost socijalnih i emocionalnih kompetencija za uspješan školski život.
POTICANJE SAMOSTALNOSTI I ODGOVORNOSTI
Vrlo je važno djetetu omogućiti da bude samostalno jer će se tako osjećati kompetentnije i uspješnije. Ako djetetu omogućimo da zadatke obavlja sam, bez naših intervencija rast će mu samopouzdanje i dijete će osjećati ponos što je samo uspjelo u nekom pothvatu.
Izdvajamo životno-praktične aktivnosti (zadatke) koje bi dijete prije polaska u školu moglo samo izvršavati, a pritom i uživati jačajući samopouzdanje:
Samostalno oblačenje i svlačenje
Samostalno pospremanje i slaganje odjeće i obuće u ormar
Brisanje cipela ili tenisica vlažnim krpicama
Samostalno postavljanje stola prije obroka
Pranje suđa i brisanje posuđa
Briga o kućanstvu (metenje poda ili usisavanje, brisanje prašine, slaganje kreveta nakon spavanja, stavljanje robe na sušenje pomoću kvačica)
Pranje igračaka (kocaka, lutki, beba, posuđa) i brisanje igračaka
Pospremanje i sortiranje vlastitih igračaka i sobe u kojoj dijete boravi (pospremanje kreveta nakon spavanja)
Zalijevanje biljaka i briga o biljkama
Iznošenje smeća
POTICANJE SAMOPOUZDANJA I POZITIVNE SLIKE O SEBI
Poticanje djeteta da samostalno odlučuje u nekim jednostavnim situacijama
Postavljanje jasnih granica i očekivanja prema djetetu
Slušanje djeteta i podržavanje djeteta u njegovim idejama
Dopuštanje djetetu da ponekad i pogriješi, radeći zadatak do kraja
Važnost razgovara s djetetom o provedenom danu, što je mogao drugačije napraviti ili hvaljenje njegove odluke
Poticanje djeteta da se samostalno uključuje u odnose s drugom djecom (igranje društvenih igara: Čovječe ne ljuti se, Križić-kružić, Monopoly i sl), te igre na svježem zraku (park, igralište)
Poticanje hobija u kojem dijete pokazuje interes
Imenovanje i prepoznavanje emocija (Tužan sam kad, sretan sam kad)
Razgovor o situacijama koje izazivaju određene emocije (kad padnem sam..., kad se igram sam..)
Razgovor ili igra u kojem svaki član obitelji zapisuje u čemu je dobar, što zna, što može itd.
Isticanje mjesta u kući u kojem su naglašene sve dječje ideje i postignuća.
POTICANJE SOCIJALNIH KOMPETENCIJA
Kako roditelji mogu poticati razvoj socijalne-kompetencije svog djeteta?
Topao i podržavajući odgoj
Učenjem socijalnih vještina (komunikacijske vještine, nenasilno rješavanje sukoba, rješavanje problema, donošenje odluka)
Poticanje druženja s vršnjacima (sklapanje prijateljstva, komunikacija s vršnjacima, igranje raznih zajedničkih igara, rad na projektu u vrtiću ili školi)
Ovladavanje neugodnim emocijama (model roditelja kao model uspješnog nošenja s neugodnim emocijama, roditelj kao primjer svom djetetu)
Odgađanje svojih potreba, uvažavanje tuđih, osjetljivost na tuđe osjećaje, npr. Što misliš kako se on/ona osjeća?” “Kako bi se ti osjećao/la da se to tebi dogodilo?”
Važni Datumi
Podsjetnik
Događaji
